Dva koraka naprijed, a deset nazad…
Krajem 2018. godine košarkaška reprezentacija BiH je krenula u novu etapu, ovaj put zaista obečavajuću sa nekom dugoročnom vizijom. Temelje i plodno tlo za razvoj te vizije je postavio ko drugi nego legendarni Duško Vujošević koji je zbog bolesti odustao od vođenja reprezentacije. Ovim putem osjećam dužnost da se zahvalim njemu kao i Jasminu Repeši koji je ušao u 'vatru' i preuzeo kormilo onda kada je Vujošević zbog hitne operacije morao otići sa mjesta selektora. Rođen u Čapljini, Jasmin Repeša taj 'cameo' nije naplatio KSBiH. Stvari kreću da se odmotavaju u pozitivnom svjetlu kada je na čelo KSBiH postavljen niko drugi nego naš kapiten Mirza Teletović. Čovjek čija biografija i život zaslužuje poseban tekst. Snažnim konekcijama u svijetu košarke ali i svojim ličnim finansijskim sredstvima je dao veliki doprinos košarci u BiH. Mjesec dana nakon što je postavljen za predsjednika KSBiH, Teletović za selektora bira karizmatičnog Vedrana Bosnića. Oni malo stariji ali i veći ljubitelji košarke Bosnića poznaju iz vremena dok je igrao za Bosnu. Neki su ga tek upoznali kada je u kvalifikacijskom ciklusu prije dolaska na našu klupu vodio Švedsku koja je bila u grupi s našom reprezentaciju. U tom nezgodnom meču u Skenderiji, mi, iako imenima znatno jačim, smo dobili tu neizvjesnu utakmicu (74-71). Već tada se nazirala slika kakav stil košarke želi da igra Bosnić. Potajno sam se nadao da neće odustati od te filozofije kada preuzme našu reprezentaciju. I nije odustao na našu sreću.
(cc: Tuzlapress)
Ekipa je dovedena u red pred sami start kvalifikacija za Eurobasket 2022. Cijeli ciklus kvalifikacija je odigran u periodima kada nisu mogli nastupati košarkaši iz NBA lige, a često ni iz Eurolige. To nam je sigurno dalo vjetar u leđa jer bili bi sigurno naši protivnici još jači u situaciji da su ti igrači imali pravo nastupa. Bosnićeva Bosna izrasta u najveće iznenađenje kvalifikacija. Prvoshodno velikim htjenjem i zalaganjem naši su igrači potvrdili onu izreku 'sve se može kad se hoće'. Bosnić je u ekipu ulio veliku dozu samopouzdanja i hrabrosti jer je shvatio da u ovakvim utakmicama, takoreći 'manjeg kvaliteta' košarke, je najbitnije pokazati veću želju od protivnika (odbranbeno prvenstveno) te napraviti manji broj fundamentalnih grešaka. Teško je razvijati neke kompleksne akcije sa ovim igračima, cilj je usavršiti one osnovne stvari i dogovoriti osnovne stvari u komunikaciji. To smo uspjeli i sa omjerom 5-1 otišli na Eurobasket kao prvi u grupi ispred jedne Grčke koja nam je nanijela taj jedan nesretni poraz u kojem kao da smo se prepali trenutka i pokleknuli pred vratima trijumfa idpred naših navijača.
(cc: Sport1)
U tom sjajnom raspoloženju počinjemo kvalifikacije za Svjetsko prventsvo u nimalo lahkoj grupi ali u grupi iz koje možemo proći u drugu fazu. Bolji start nismo ni mogli sanjati, pobjeda protiv Češke u Skenderiji, protiv reprezentacije koja je igrala četvrtfinale prethodnog svjetskog prvenstva. Taj uspjeh nije bio nimalo slučajan, vjerovatno najbolji i najljepši 'motion offence' viđen na turniru. Igra na pas više i nesebičnost je krasila tu reprezentaciju. Mi, dakle, otvaramo kvalifikacije sa pobjedom protiv takve jedne ekipe. Tu pobjedu je ispratila još jedna, protiv Bugarske u gostima. I onda Litvanija koja nam je ostavila ranu na duši na Eurobasketu 2013 godine. U odličnoj atmosferi u kojoj se igralo koš za koš, onda kada je bilo najpotrebnije pravili smo neiznuđene greške. Tranzicija je trkački bila dobra, nije ispratila hladnokrvnost i završnica iste. Utakmica se završila porazom 'pola koša' razlike. Iako vidno razočarani, nije se naziralo da će ova utakmica biti posljednja u kojoj ćemo vidjeti ovakvu reprezentaciju. Zbog dešavanja u Ukrajini pod upitnikom je bila utakmica u gostima protiv Litvanije. Otići na utakmicu ili ne, to je pitanje koje je razjedinilo KSBiH. Polovina igrača je puštena kući uz popratnu informaciju da se neće ići na utakmicu. U čijem interesu je bilo da se ta utakmica odigra, nije jasno ali je odlučeno da će se ipak igrati. Nismo imali šanse u toj utakmici, bili smo vreća za udaranje ali to je i bilo za očekivati s obzirom na sva navedena dešavanja koja su prethodila.
Ostale su još dvije utakmice u ovoj prvoj fazi kvalifikacija, željno je košarkaška javnost iščekivala te utakmice protiv Bugarske i Češke. Onda bum! Kao grom iz vedra neba. Vedran Bosnić daje ostavku na mjestu selektora reprezentacije. Trebalo je vremena da se to procesuira, zar je moguće da smo u ključnom momentu u vatru bacili sve što smo radili da bi stigli pred sami cilj. Taman kada sam pomislio da je sreća što je Mirza Teletović ostao predsjednik i nekako se tješio da on može bar malo izvući ovu krajnje neugodnu situaciju, opet bum! Mirza Teletović više neće obnašati funkciju predsjednika KSBiH. Krah, potpuni krah. Od reprezentacije koja je će igrati na Eurobasketu početkom septembra, koja ima izgledne šanse da ide na Svjetsko prventsvo, koja ima vjerovatno najbolju hemiju u ekipi do toga da nismo bili ništa drugo do kratki bljesak u velikoj tami koja vlada u svim sportovima u BiH. Taj kratki bljesak je mogao postati svjetlo ali izgleda da smo opet bili naivni i previše optimistični. Osim standardnih floskula, nismo dobili konkretne razloge zašto su Teletović i Bosnić dali ostavke.
Za novog selektora je izabran Adis Bećiragić, koji je svoju trenersku karijeru gradio u Turskoj. Preuzeo je reprezentaciju u nezgodnom momentu, to je neosporno ali mi smo izgubili nenadoknadivo odlaskom iznad navedenog dvojca. Da stvari ne izgledaju dobro dalo se naslutiti u prvim utakmicama novog selektora. Češka nas je odučila od košarke ovaj put pojačana Satoranskyim. Bugari su bili na pragu pobjede kada je Musa, nakon četiri promašena slobodna bacanja zaredom, izvukao trojku za pobjedu. U nadi da je to samo prolazna faza, tražio sam razloge da opravdam očajnu igru. Prošli smo u drugu fazu, imamo šanse da odemo na Svjetsko prvenstvo, a sve treba da počne jednom pobjedom u Morači protiv Crne Gore.
(cc: Kosarka24)
Došli smo u najjačem sastavu, okupili ekipu, odradili pripreme i kako su sami igrači rekli osjećaju se spremno za pobjedu. Teško je utakmica kada se sastave dvije reprezentacije iz bivše Jugoslavije, ali kada sam pročitao spisak selektora Crne Gore onda sam shvatio da mi ne da moramo pobjediti nego moramo napraviti taj čuveni „statement“ pobjedu. Crna Gora je bez Ivanovića, Radebaugha, Žugića, Nikolića, Todorovića i Nikole Vučevića. U rotaciji od 9 igrača kada je bitna utakmica, oni su dakle bez 6 igrača i 3 startera iz prve petorke uključujući jednu veliku zvijezdu kao što je Nikola Vučević. Zadovljno sam trljao ruke u nadi da ćemo ako ništa na taj individualni kvalitet odnijeti pobjedu. Iako je bio besplatan ulaz u Moraču, publika nije bila na nivou kako to obično bude. U rukama smo imali sve, ovo je trebala biti neupitna pobjeda. Umjesto toga doživjeli smo blamažu velikih razmjera.
(cc: FIBA)
Reći da smo amaterski pripremili utakmicu bi bilo skromno. Apsolutno bez ikakvog smisla smo izašli na teren, očekujući da će lopta sama ulaziti u koš. U ekipi imati Jusufa Nurkića je privilegija i čast, pa zašto onda čovjeku ne olakšati život na terenu. Mi smo radili upravo suprotno, u startnoj petorci sa Nurkićem šaljemo Vrabca i Halilovića, dva igrača koja ni u snu ne mogu da rašire parket. Crnoj Gori smo učinili uslugu s ovim, odmarali su odbrani tako što su punili reket znajući da odatle jedino prijeti opasnost. Robersona i Musa ispratiti kroz onaj JEDAN blok u napadu i to je to. U toj silnoj džnugli ruku ispod koša vrlo često smo i pravili greške i gubili lopte što je protivnik lagano kažnjavao brzom tranzicijom. O broju promašenih zicera nema smisla ni govoriti. Pljuvati će se opet po Nurkiću jer je „loše“ odigrao, a to što saigrači nisu u stanju da završe perfektna dodavanja za zicer nećemo da vidimo. Provlači se ta priča kao Nurkićev govor tijela na terenu, ne zalaganje, odmahivanje glavom. On je jednostavno takav oduvijek, svaku utakmicu bilo za reprezentaciju ili Portland uvijek se ponaša isto. Neosporno je da pravi izuzetno glupe faulove, da ima nezainteresovan govor tijela ali hajde da iskoristimo ono što čovjek radi najbolje. Za pobjedu nam ništa više nije trebalo nego da izvučem maksimum iz njega. Pa ljudi moji radi se o ponajboljem centru NBA lige kada je riječ o razigravanju iz short-rolla ili visokog posta. Nismo imali nijednu izrađenu akciju za te stvari, kada se desilo bilo je spontano i improvizovano. Nije imao nijednom očišćenu stranu da odigra leđima ka košu, to u 95% slučajeva bi tražilo udvajanje iz kojeg je Nurkić izuzetno sposoban proigrati slobodnog igrača ili iznuditi faul.
(cc: FIBA)
Minute Muse i Nurkića su se trebale poprilično razdvajati jer nema dovoljno lopti za Robersona, Musu i Nurkića. Musa i Halilović su trebali da preuzmu kada Nurkić i/ili Roberson odmaraju. Gegić je naš najbolji defanzivac i odličan „cutter“ kojeg bi Nurkić i Roberson mogli lahko proigrati kada utrči na „backdoor“. Musa-Nurkić PnR gotovo da nije postojao. Izgledali smo kao amateri na terenu, defanzivno pogotovo, da bi na sve to naš trener uzeo pištolj i pucao sebi u nogu tako što je naredio da igramo visoki presing. Tu smo sebi presudili, apsolutno nismo imali niti potrebe niti volje da radimo tako nešto. Crna Gora je jedino tako imala šansu da nas pobijedi u toj brzoj igri gdje će nas pretrčati, tako napraviti višak i zabiti otvorene trojke. Half-court odbrana je još znala ponekad i izgledati dobro ali u trci nismo imali nikakve šanse. Pick and Roll Roberson-Nurkić je jedan potencijalno jedan od najboljih u Evropskoj košarci pogotovo onaj centralni sa Musom u na krilu. To nismo vidjeli na djelu nijednom. Znalo se desiti da u napadu Nurkić ili Musa i ne dotaknu loptu. To govori o pripremi i stanju naše reprezentacije pred ovu utakmicu. Stvarao nam je taj Perry probleme ali kad god je Nurkić iskočio da udvoji ostala bi tolika rupa da je to postajalo smiješno u jednu ruku. Najosnovnije odbranbene elemente nismo razumili niti radili. Roberson na Perryu je nešto posebno, svog najnižeg igrača smo stavili na njihovog najboljeg igrača koji je pravio razliku cijelu utakmicu.
(cc:FIBA)
Falio nam je Bosnić, puno nam je falio. Falila je ta energija, bez ispaljenog metka smo se predali. Ne želim da branim bilo koga, iznosim činjenice. Zamjerim i Nurkiću i Musi što nisu ukazali na neke stvari jer su mogli, došli su eto tako da odigraju i to je to. Prvenstveno mislim na Nurkića, niti je on pomogao niti su njemu pomogli. Svako je malo pridonio ovoj situaciji ali najviše država i ljudi koji se kriju iza zavjesa KSBiH. Velika prilika je propuštena, biće lijepo vidjeti nas na Eurobasketu ali sigurno neće biti lijepo gledati te utakmice. Za nadati se da nećemo izgubiti svaku utakmicu u grupi, a realnost je takva da vjerovatno hoćemo i nije to nikakva negativnost nego čista objektivnost. U mojoj glavi i dalje ima nade i biće je uvijek jer nama treba malo da budemo sretni, kod nas je problem što su letovi euforični i visoki, a padovi brzi i bolni. Ne dajemo prostora za grešku nikome, hoćemo sve danas i odmah, a tako stvari u sportu ne funkcionišu.
V.V. 25.08.2022.