Warriorsima opet titula, nakon kratkog predaha i nade da se dinastija neće vraćati..BUM.. titula ponovo. Povrede Thompson-a, odlazak KD-a, povrede Curry-a, su obilježile proteklih par godina ove ekipe. No, kako to prave organizacije rade, svoje nedostatke su pretvorili u prednosti. Tako su “nikli” Poole, JTA, GPII, Bjelica, Moody, Kuminga, Lee, itd… Stiglo je pojačanje, sada već veteranima ekipe, toj čuvenoj trojci koja će biti upisana u knjige historije kao jedna od najboljih ikada. Wiggins kao šlag na tortu koji oponaša Barnesa iz šampionske 2015. godine.
Je li ova ekipa bila na nivou onih prošlih šampionskih, ne definitivno. Sezona je bila takva da ovo što su oni imali u rezervoaru bilo dovoljno da se uzme prsten, naravno uz par sitaucija kada Curry-a prevazilazi sve mjere i logičnosti jedne košarkaške utakmice.
Da vidimo taj šampionski put Warriorsa, prva runda i Nuggetsi koji jedva imaju rotaciju smislenih igrača. Osakaćeni povredama, i osakaćeni košarkaškom inteligencijom većine igrača (tebe gledam Bartone). Jokić, solo road to glory, nije mogao puno toga. Dosta lagan prolaz kroz prvu rundu za “Ratnike”. Druga runda i može se reći najteža, gdje su po mom mišljenju bili bliži ispadanju nego prolasku. Memphis se pokazao kroz sezonu ali i u PO kao izuzetno tvrd orah, teško ih je bilo dobiti ali eto pucali su sebi u nogu i ispali. Ostaje dojam da su bili bolji od Warriorsa u seriji, da se Ja Morant nije povrijedio da li bi ja pisao ovaj tekst sada o Warriorsima, hmm ne znam ali koga briga na kraju krajeva. Da li je to iskustvo proradilo, inat ili šta već ali pruženu priliku Curry i ekipa nisu propustili uzeti. Finale istoka i Dallas, koji je izgleda srce i dušu ostavio u onoj seriji protiv Sunsa. Dončić je opet bio neko ko obara reputaciju najboljim igračima lige ali o njemu ćemo pisati poseban tekst. Oružje su Mavsi položili pred Warriorsima, od oružja su imali Dončića kao pušku, Brunson i Dinwiddie kao dva pištolja, Bullock i DFS sa lukom i strijelom. Teško možete s takvim oružjem na tvrđavu kakva je ova u San Franciscu. Eto ga, finale!
Boston i Ime Udoka, kakav zaokret u regularnoj sezoni, nevjerovatno. Od ponajgore ekipe za gledati u oba pravca do potpunog uzleta koji vodi do finala. Tatum i Brown kao jedan brutalan one-two-punch. Defanzivno su se profilisali kao daleko najbolja ekipa lige i mnogima pa čak i meni, iskreno govoreći, su bili blagi favoriti u finalu.
I onda jedna opšta cirkusna predstava u finalu, tu i tamo par bljeskova i to je to. Tatum od tolikog uzleta i tolikog “zasluženog” hype-a, do jedne ispod vrlo blijede partije u najbitnijoj seriji njegove karijere. Neki pričaju o nekoj povredi, ali eto, činjenica je da je podbacio kao i cijela ekipa Bostona defanzivno. Neki će opet reći da nisu podbacili nego da su Warriorsi jednostavno bili u svakom napadu fokusirani na to šta im odbrana pruža i iskorištavali to. Kad odbrana ništa ne pruža, lopta u ruke Šef-u, i onda ide ta trojka s 10 metara koja gasi moral protivnika, gasi dvoranu i svjetla u svlačionicama. Ruku na srce, nisu ni Warriorsi briljirali u finalu, ali evo moramo opet da iskoristimo tu floskulu, “na iskustvo”, su uzeli titulu. Nije se ni Udoka proslavio u finalu, dosta nekih greškica koje ovako uigrana ekipa kao što su Warriorsi iskorištava bez pardona. Curry je ponio zasluženu titulu Finals MVP-a, i po mom mišljenju njegov nastup u G5 je donio titulu Warriorsima. Skidamo kapu i pomoćnoj floti Curry-a. Thompson nakon svih povreda, se vraća, igra izuzeno dobar PO i u finalu zavrće te šarafe u odbrani kao nekada. Green, ono svoje, “prljavi veš” čisti najbolje u ligi i bez njega ekipa tone, on je taj koji je dio finalne puzzle i to se opet dokazalo. Poole, sezona karijere koja je evo krunisana titulom, bilo bi lijepo da ode negdje gdje će biti prva/druga violina neke ekipe. Wiggins, put od zvijezde do trnja i sada opet ide među zvijezde, kao što rekoh u početku, oponašao je tog Barnesa iz 2015. Zabio kad je trebalo, odbranu igrao i to je ono što je trebalo Warriorsima na krilu. Gary Payton II, još jedna nevjerovatna životna priča, filmska blago rečeno. Sada hoda ulicama San Francisca bez srca, jer mu je ono ostalo po terenima širom SAD-a. Za kraj, treba spomenuti i Looney-a, koji opet i ove godine u PO nosi veliki teret, i nosi ga bez problema, premalo mu se pridaje značaj, a puno zasluga nosi na oba kraja parketa.
Na početku sezone sam Warriorse svrstao u “dark horse” kandidate za titulu, rekao sam da eventualna titula ovisi od dosta faktora. Poklopili su se ti faktori i evo ih, četvrti prsten za dinastiju je tu. Posljednja rečenica u tom tekstu na početku sezone je bila da su mi Warriorsi među glavnim contenderima za titulu u 2023. Može li Šef Curry i ekipa pojačana Wisemanom uraditi B2B i postaviti opet standarde u NBA ligi, pred nama je da vidimo.